Što sadrže komercijalni šamponi za kosu?


Naravno nekoliko sastojaka čisti vašu kosu. Ali ostatak sastojaka su upitni otrovi, bačeni na vašu kosu.
Postoje dvije skupine sastojaka u šamponima. Jedan tip čisti vašu kosu. Drugi tip zadovoljava vaše emocije.

Svijet potroši oko 230 miljarda američkih dolara na proizvode za ljepotu svake godine. Od toga 40 miljarda se potroši na šampone. Tako da večina tvornica nije toliko željna pridonijeti zdravlju vaše kose, već je veča vrijednost uvjeriti kupca da šampon povećava lijepotu njegova života.

Jedini sastojak šampona koji je zbilja potrebit je sredstvo za dezinfekciju. Sredstva za dezinfekciju su kemijski dizajnirana da se povežu između vode i masnoća. Deterđent se spaja sa vodom i ispire, ispirući sa sobom masnoće.

Najčešća dezinfekcijska sredstva u šamponima je natrijev,ili amonijev lauril sulfat. Ta viskozna žuta tekućina skupa sa vodom je dovoljna kako bi učinila vašu kosu čistom.

Najčešći trendovi šampona, da privuku kupce su: sjaj, gustoča, sapunica, miris, boja, te premazivi i egzotični dodatci. Ti sastojci nemaju ništa sa čistočom vaše kose, osim što vas uvjeravaju da se nešto divno događa sa vašom kosom.

Miris je važan, jer nas nakon kupanja podsjeća da smo obavili dobar posao. Miris je najčešće asociran sa brendom šampona, i on u največoj mjeri, stvara emotivnu "špagu" sa kupcem. No što je miris ljepši to su , i "ljepši" sastojci koji se kriju iza njega..Taj divni miris jabuke ima s jabukom veze isto kao Dick Chaney sa mirom u svijetu.. A mirisi mogu biti dosta opasni jer ne moraju biti specifično etiketirani. To je kombinacija sastojaka koje mogu biti bezopasne, u jednu ruku, a u drugu štetne.

Pratiti kemikalije u šamponima je slično kao i pratiti kriminalce. Većina ima nekoliko aliansa i lažnih ID-ova, imaju ulogu u mnogim drugim proizvodima, i nisu sigurni. Neki imaju dugi toksični dosje ;drugi su sumljivi da stvaraju neželjene posljedice.

Večina sastojaka u šamponu ljudima mogla bi izazvati zdravstvene probleme. Riječi mogla bi upotrebljena jer većina sastojaka nikada nije testirana! Više od 80,000 kemikalija registriranih i upotrebljavanih u SAD-u od drugog svjetskog rata, manje od 500 je proučavano i prostudirano, kako ne bi loše utjecalo na ljudsko zdravlje. Tako da je teško reči koliko je vaš šampon uistinu štetan. U svibnju 2008., Jane Houlihan, direktor za istraživanje za Environmental Working Group, prijavio je opasne substance i osobnu brigu u vezi proizvoda za House subcommittee. Vjerovao je da ti proizvodi , uključujući šampone vrlo opasni, Houlihan: "kompanije su slobodne da koriste skoro svaki sastojak koji odaberu za osobnu njegu,bez toga da budu prozvani." Potrošači nisu dovoljno upozoreni na opasnost "manjka standarda i brendovskih nedostataka." Recimo samo da što manje se "petljate" sa tim kemikalijama, bolje je za vas, za sve nas.

Bolnica Mount Sinai prijavila je da se 2.5 miljarda funta otrovnih kemikalija "oslobodi" u SAD-u svaki dan u vrijednosti od 37,100 tankera nezdravih kemikalija . Mnoge od tih kemikalija se oslobađaju iz kuća svakodnevno. Dnevno se oslobodi 170 miljarda litara potrošene vode, koja ide u odvode kako bi bila tamo, za potrebe tretiranja biljaka.

To je veliki problem sa sastojcima šampona: kada ljudi ispiru kosu ispiru sve štetne sastojke šampona zajedno sa masnočom sa kose.

Najmanje 1,3 biliona litara šampona i njegovih štetnih sastojaka, dopire do odvoda, svake godine. Mnoge od tih kemikalija plove ravno u vodovodne sisteme.

Šamponi sadrže velike doze esterogena i esterogenih substanci (uništavače endrocina) koje se nalaze nizvodno u kanalizacijama te izazivaju da riblja polulacija previše raste, zbog vrste esterogenih tekućina. Grad Calgari u Kanadi, prostudirao je utjecaj kanalizacijskih voda na ribe i otkrio da se broj ženskih riba smanjio sa 9 na 1. Esterogen je bio kriv za to. Jedna studija je indetificirala više od 200 kemikalija koje su još uvjek prisutne u otpadnim vodama. Ali problem je mnogo veći. Štetnost za okoliš je teško odrediti zbog toga jer u kanalizaciju bacamo kemikalije koje nikada nisu bile proučene.


Kako bi se malo bolje upoznali sa aditivima o kojima pričamo evo nekih poznatih koji se nalaze u šamponima:

Detergensi: natrijev lauril sulfat, kokamidopropil betain, kokamid mipa, Laureth-2. U pitanju je kombinacija nekoliko detergenasa (ili surfaktanata). Današnji šamponi uglavnom ne sadržavaju samo jedan surfaktant, nego smjesu surfaktanata, kako bi se dobio optimalni učinak.

Natrijev lauril sulfat je anionaktivni surfaktant i sastojak je skoro svih, ali baš skoro svih šampona. Čini mi se da ga ne možete izbjeći. Dobar je surfaktant, dobro uklanja nečistoće i stvara bogatu i obilnu pjenu. Svojedobno je krenula lavina e-mailova u kojima je bilo tvrdnji da je natrijev lauril sulfat kancerogen. Bedastoće i obične spekulacije. Nije nikada niti u jednom pokusu nikada dokazano, niti publicirano kako je natrijev lauril sulfat kancerogen. Ali bez obzira na to, on može iritirati kožu iznimno osjetljivih osoba i kod određenih pojedinaca uzrokovati kožnu alergiju. Doduše, broj takvih slučajeva nije velik, ali treba biti na oprezu. Kokamidopropil betain je drugačiji surfaktant. On je lošiji, stvara lošiju pjenu, ne čisti baš najbolje, ali je zato vrlo blag, ne iritira, a najčešće se koristi u šamponima za malu djecu kako ih šampon ne bi štipao za oči.

Dimetikon: u pitanju je vrsta silikonskog ulja koji oblaže vlasi kose i čini film na njoj, čini je mekšom i finijom. Na neki način, dimetikon štiti kutikulu kose od oštećenja.

Distearil eter: služi isključivo za zamućivanje šampona kako bi šampon poprimio sedefasti izgled.

Ugušćivači: natrijev klorid - obična, najobičnija kuhinjska sol. Pitate se čemu ona u šamponu? E, pa natrijev klorid ima sposobnost da ugusti šampon, čime se izbjegavaju gubici zbog eventualnog curenja šampona s ruke i kose. Zbog natrijevog klorida, šampon ima gelastu, gustu konzistenciju. Osim njega, kao ugušćivač u ovom šamponu nalazi se i karbomer, poseban polimer koji upija velike količine vode stvarajući gel i behenil alkohol koji je, također, u ovom slučaju vrsta ugušćivača.

Konzervansi: natrijev salicilat, natrijev benzoat, sorbinska kiselina - čuvaju šampon od najezde bakterija, tj. od eventualnog kvarenja.

CI77891: Titanijev dioksid, još jedan anorganski mineral, čini šampon neprozirnim.

Saccharum officinarum: ljekarnički naziv za - običan kuhinjski šećer. Najprije sol, sad šećer, što je sljedeće? Brašno? Radi li se tu o šamponu ili o kolačima? Šalu na stranu, ali stvarno je čudno pojavljivanje šećera u šamponu. On bi mogao služiti za vezivanje vode, ali ipak - čudno. Ima puno boljih tvari za vezivanje vode. Bilo kako bilo, nije baš jasno čemu šećer u šamponu.

Niacinamid i piridoksin: u pitanju su vitamini B3 i B5. Iako su svi B vitamini dobri za kosu, teško da njihov sadržaj u šamponu ima ikakav bitniji učinak.

Natrijev metilparaben: čuva šampon, koji sadržava i gore spomenuti šećer, od kvarenja, tj. zagađenja bakterijama kao što je npr. Pseudomonas aeruginosa.

DMDM hidantoin: kao i natrijev metilparaben, čuva šampon od kvarenja. DMDM hidantoin lagano otpušta malene količine formaldehida neselektivno čisteći šampon od bilo kakvih bakterija.

Polikvaternij-10: skoro obvezatni sastojak svih modernih šampona jesu polikvaterijski spojevi, tvari koje imaju antistatičko svojstvo i stvaraju zaštitni film na vlasima kose. Antistatičkim djelovanjem sprečava nekontrolirano letenje kose i nepokornost kada hoćemo napraviti frizuru.

Biljni ekstrakti: ovaj šampon sadrži ekstrakte jabuke, limuna i naranče te čaja. Njihov učinak na kosu je dvojben. Ekstrakt čaja ima antioksidativna svojstva, ali ipak, čini se da nema neki bitniji učinak na kosu, tim prije jer se nalazi u šamponu, a ne u nekakvim losionima. Prema svim takvim dodacima treba biti vrlo skepitičan, jer, kosa je mrtvo, beživotno tkivo, ne može reagirati na tvari na koje reagira živo tkivo.

Limunska kiselina: poštelava kiselost šampona kako šampon ne bi bio previše lužnat i time uzokovao izitaciju i isušivanje kose i vlasišta.

Gliceril-oleat: emolijent - mada je važan u kremama, pitanje je koliko je njegovo prisustvo u šamponu opravdano, jer surfaktant natrijev lauril sulfat ima toliko svojstvo solubilizacije da će gliceril-oleat lako biti uklonjen s kose.

Dietanolamin PG-propil PEG/PPG-18/21: ovaj komplicirani sastojak zapravo jest dietanolamin u kombinaciji sa surfaktantom. Ta kombinacija jest dobar emulgator i potpomaže stvaranje dobre pjene. Sam dietanolamin bio je pod velikim povećalom u SAD-u zbog sumnje da može biti štetan. U koncentracijama u kojima se nalazi u šamponima takav spoj vjerojatno nije opasan, međutim, ništa vas neće spriječiti da šampone s takvim sastojkom ne koristite.

Ako malo zavirimo u sastav šampona, primijetit ćemo da se šamponi sastoje od dvije skupine kemikalija:

• detergenata (surfaktanata), tvari koje s kose i vlasišta ukljanjaju prljavštinu, odumrlo tkivo i masnoće, po mogućnosti bez oštećivanja kose i vlasišta. Detergensi su zapravo emulgatori koji jako, jako, emulgiraju. Klasični detergent koji nalazimo skoro u svim šamponima jest natrijev lauril sulfat.
• aditiva, tvari koje upotpunjavaju cjelokupni učinak preparata (izgled, boja, viskoznost) i imaju učinak zaštite i njege kose.

Preuzeto sa: val.hr